Nemam danas slika, zaboravio da napravim neku, a proveo celo popodne na Savi. Sunce greje, vetar malo pirka, ne mnogo, tek toliko da ljuljuška površinu vode. Privezao se za jednu staru olinjalu baržu, zabacio par štapova. Nisam neki ribolovac, tek se učim, ne znam pravilno ni da postavim mamac na udicu. Pitam se da li je mala ili velika udica, da li je olovo pravilno postavljeno ispod ili iznad udice. Šta staviti od mamaca. Pojma nemam koja se riba lovi kojim mamcem, kad koja radi. Mašinice i štapovi stari, otprilike malo mladji od mene. Mislite da je to važno, možda nekom jeste, meni nije. Meni je važno da sam na reci, da posmatram vodu, odmaram oči, da sam na čamcu. Jer kako jednom rekoh: na čamcu sam se rodio, na njemu želim da provodim što više vremena. To je odmor za telo, srce i dušu. Ne verujete, ne morate, ali otidjite jednom na čamac, provedite par sati na vodi, e onda mi recite da li je drugačije od kopna. Danas, dok dlanom o dlan stiže mak, još malo rekoh, ima vremena i tako do 19 h, a onda put marine, šteta što dan nije duži. U subotu čamac ide napolje, dosta je bilo za ovu godinu, ali neka doći će opet leto, pa nazad na reku.