Dan drugi, odnosno treci, utorak oko 17 h polazak iz Beca. Novo odrediste mesto Winterswijk blizu Holandsko-Nemacke granice (cca 80 km) od Gelsenkirchena, odn. Dortmunda. Nocna voznja kroz Nemacku, gore-dole, gore-dole i tako 1080 km. Sve u svemu, nista zanimljivo. Ujutru, oko 6 h stizemo u Winterswijk. Na ulazu u naselje benzinska pumpa i tu stajemo da malo odmorimo jer je covek rekao da dodjemo posle 8 h. Pumpa lokalnog tipa, znaci nema kafa i to pa odlucujemo da malo odmorimo ta dva sata. Pozadi u kombiju napumpan veliki dusek celom sirinom i duzinom tovarnog prostora i ja prelazim tamo da malo ispruzim ledja a dame ostaju u kabini. Medjutim, hladno nedaj boze i od spavanja slaba vajda. Vec svanjiva i primecujem da nikada nisam doziveo da cujem toliko pevanje ptica. Valjda ih ima na hiljade.
U osam sati pitam moju "Zoricu" (navigacija) gde da idem
. Nepogresivo i lako me sprovodi kroz uske ulice ovog malog gradica (28ooo stanovnika) tacno pred kapiju simpaticne kuce u dvoristu. Uostalom, sve su slicne, ukusno gradjene sa lepim rastinjem u dvoristu. Izlazi covek sa dva umiljata psa i odmah kapira da smo to mi koje ocekuje. Ljubazno nas poziva u kucu koji on sam renovira iznutra. Malo je u haosu ali, tu je sto, stolice, aparat za kafu, kompjuter i sve sto treba. Pravi nam kafu, pusta nas u toalet i zapocinjemo razgovor. On solidno govori Nemacki i to nam je veliko olaksanje kad je komunikacija u pitanju. Ali... iznenadjenj
.
Kada sam iz auta izneo flasu domace rakije i dao mu,
. Odmah proba, pa jos jednom i kaze: auuuuuuuuu, sljivivica, pa opet auuuuuuuuu, dobra. Mi zbunjeni. I onda rasplet. Covek ima kucu u Labinu, od `61. godine odlazi tamo, cak ima i HR licnu kartu. Znaci, zemljak
.
Pricamo sve i svasta, mi mu objasnimo moje namere i krecemo u akciju. Cak mi je dao adresu u jednom gradicu (koji ce mi kasnije biti na pravcu puta) gde mogu da izvadim EX papir za brod koji budem kupio. Najpre odlazimo na njegovo imanje koje je par kilometara udaljeno da ja vidim prikolicu. Prvi utisak, bolje nego sto sam ocekivao. U besprekornom stanju, sve je skoro novo, deluje ogromno. Duzina 8 met. nosivost 2.850 kg, bruto 3500. Znaci nema vece :)
Sledeci korak, idemo kod notara (mada mu nije bilo najjasnije zbog cega) da pitamo za overu ugovora koji cemo kasnije napraviti. Covek hoce da mi izadje u susret ali nezna kako da to uradimo. To se kod njih jednostavno ne radi. Ali, znajuci za to, ja sam se kuci pripremio i odstampao blanko ugovore za kupoprodaju motornih vozila i za svaki slucaj nekoliko primeraka na nemackom jeziku (zbog kasnijeg prevoda sudskog tumaca za registraciju). Pitamo notara jel moze na nemackom, kaze: "ja, keine problem". Odlicno, dobijamo tri termina, u 10,30 u 12,30 i 15,00 sati. Da nebismo cekali kad budemo obavili formalnosti oko prenosa vlasnistva i dobijanja zool tablica vec da izaberemo koji nam termin odgovara.
Sledece sto treba da uradimo je upravo to. Odlazimo u obliznji grad koji je verovatno njihov administrativni centar, Gerhard vozi napred, ja za njim. Parkiramo i odlazimo u jednu zgradu i ja zbunjen zakljucim da je to zeleznicka stanica. Neka manja jblga dal` je glavna ili nije, nije vazno. Tu u holu dolazimo do jednog saltera, meni i dalje nije najjasnije sta cemo tu ali... ajde. Gerhard predaje tablice i saobracajnu dozvolu i oni pocinju da kuckaju u racunar. Sve u svemu, za desetak minuta nas pozovu, sve stave pred mene i kazu 115 eura. Pogledam, tu su tablice, brojevi koje sam lepis prema uputstvu koje je odstampano, polisa osiguranja, izvozna carinska deklaracija, racun, stara-nova saobracajna dozvola (ostaje ista, sa istim reg.brojevima samo na nji zalepe nalepnicu da je vozilo odjavljeno sa prethodnog vlasnika). I to je cela procedura. Za 10 minuta. Da ne verujes, sve na jednom mestu. Mislim se, pa oni su ljudi stvarno gospoda, drzava obavlja poslove za njih na najjednostavniji nacin. Odmah pravim poredjenje. Da je on dosao kod mene da to isto uradi. Jedan salter, drugi, treci, jedna uplata, druga treca, pa tablice, pa u osiguranje, policija. Mislim da bi digao ruke od svega.
Ostaje nam jos kod notara overa ugovora na kojoj ja insistiram. Odlazimo tamo i opet 10 minuta, gotovo za 35 eura. Da, zaboravih, pre odlaska kod notara svracamo kod njega kuci i on kaze da treba da mu platimo. Mi zaboravili
. Kaze, prikolica je presla na moje ime a on nije dobio pare. Naravno, dajem mu pare, on se izvinjava, seda na biciklu i ode
. Posle desetak minuta, stize sav zadihan i kaze da je sve
. Covek isao u banku da proveri novcanice
. To je to, zavrseno
. Sledeca destinacija gradic Vorthuizen na pravcu prema Amsterdamu gde imamo rezervaciju za prenociste.