Posle lepog jutra, ponadali smo se i lepom ostatku dana koji je trebalo da nam ulepša jagnje koje se okretalo na ražnju.
Medjutim, kiša iz neba koje se otvorilo primorala je organizatore da sve što su postavili raspreme i da nam ručak posluže u restoranu banje.
Ipak, sledeće jutro, danas, sunce nam se ponovo osmehnulo i sa grupom "prvomajaca" krenuo sam u razgledanje Apatina.
Apatin je gradić na obali Dunava, sa oko devetnest hiljada stanovnika. Nekadašnja populacija Srba, Madjara i Nemaca, potpuno je promenjena u periodu od 1944. do 1946. i grad i okolina sela nastanjeni su ličanima i kordunašima, iako još uvek ima i dosta Madjara i dosta Hrvata, kako ih ovde zovu - Šokaca.
To se da videti i u centru grada, gde se na samo desetak metara udaljene jedna od druge nalaze katolička i pravoslavna crkva. Najtoplije preoručujem svima koje put dovede u Apatin, a imaju malo vremena, da ih obidju. Ulaz je slobodan. Čak je dozvoljeno i fotografisanje unutra ali ja to nisam ovog puta uradio - iz navike ne snimam unutar crkava. Veoma su lepe.
Na sredini travnjaka izmedju crkava nalazi se nagorelo stablo drveta koje nazivaju "trnovac".
Radi se o jednoj vrsti bagrema, koju je kao sadnicu doneo neko 1795. godine iz Jerusalima i na žalost Apatinaca, drvo velike debljine i visine, nastradalo je od udara groma prošle godine. Nema nade da će se povratiti iako ima nekoliko mladih izdanaka.
Kažu, planiraju da pošalju nekog u Jerusalim ove ili sledeće godine da donese novu sadnicu...
A onda, vredi prošetati apatinskom glavnom ulicom koja je zatvorena za saobraćaj. To je jedna predivna avenija sa drvoredima kestena, lipa i još trnovaca. Prelepo je i vredi videti.