Text u potpunosti kopiram sa foruma www.feeder.rs, gde ću da piše izveštaj, jer je, ipak, to moj matični forum!MOJE PRVO KRSTARENJE
Bližio se i taj dan. Dan polaska na prvo porodično putovanje brodom. Bio sam srećan zbog toga, ali imao sam i neke brige. Kako će sve proteći? Kako će se sve što sam 8 meseci radio na brodu (plin, frižider, voda, motor) pokazati na ovom putovanju? Kako će mi porodica reagovati na ovaj način života, sa manjkom konfora? Jeste da je na brodu instaliran primitivni tuš i hemijski
, ali nije to apartman na koji smo navikli pri letovanjima - meni ne treba ništa više od Dunava da bih se oprao, i zadnje palube za nuždu, ali nismo svi ja. Imao sam malo frku i od prolaska kroz prevodnicu - u Novom Sadu je najveća razlika u visini, kad je nizak vodostaj brod se diže skoro 9 metara.
U slučaju da nam se ovo ne svidi, u planu je bila i prodaja broda - meni za pecanje ipak više odgovara nešto manje. Ali krenimo redom.
Posle povratka sa trodnevnog pecanja u ukletoj šumi (dunavac kod Suseka koji sam zbog ogromne količine komaraca tako nazvao), imao sam 2 dana da sve spremim. Žena je imala 2 dana starog godišnjeg, pa smo spojili četvrtak - nedelja, 4 dana da preplovimo oko 200km. Ideja je bila da u Novom Sadu uđemo u kanale, kod Bačkog Petrovca skrenemo levo i malim kanalom stignemo u Karavukovo. Tamo bi dopunili zalihe, kod Bogojeva ušli u Dunav, i spustili se za Novi Sad.
Isplovaljavamo oko 7 ujutru, stižemo do prevodnice. Sa Mirjanom iz Voda Vojvodine sam se čuo dan ranije, ljubazno mi je dala informaciju da je ta deonica čista i da nema radova i izmuljavanja. Sa prevodničarom sam se čuo dan ranije, i on se ponudio da mi sve pripremi u dato vreme, tako da me dočekuju otvorene kapije i prolazimo za 10-ak minuta. Stižemo do prvog triangla (mesto gde se 2 kanala spajaju, i gde je velika širin) kod Bačkog Petrovca. Sa obzirom da je voda u kanalu 25 stepeni, naspram 18 u Dunavu zadržavamo se tu skoro celo popodne, uz plan da svratimo da sela po sladoled, i da krenemo malim kanalom 2-3 sata do mraka, i da spavamo gde nas mrak uhvati.
Moram da napomenem koliko nas je oduševio životinjski svet u kanalima. Nismo mogli da prestanemo da gledamo u kornjače koje se sunčaju na lokvanjima, detliće, čaplje, i još mnogo, mnogo životinja kojima nismo znali nazive, neke male plave ptičice, kojima kanali zaista obiluju. U jednom treutku sam rekao ženi: "videćeš da ćemo žaliti za kanalima kad izadjemo na Dunav".
Krećemo sa triangla, jedemo sladoled, 6 je popodne, odlučujem da vozim do 8, pa da večeramo i spavamo. Poneo sam laptop sa gomilom crtaća, ako budemo morali da bežimo u kabinu zbog komaraca. Posle 8-9 pređenih km kroz mali kanal, i isto toliko stajanja da čistim elisu od trave, kontam da nema šanse da vozim tuda još 50km. Okrećemo se i pred mrak vraćamo na isti onaj triangl. Odlučujemo da tu noćimo, i sutra malo dužom vožnjom nadoknadimo zaostatak. Komaraca nije bilo previše i uz zapaljenu spiralu ne terasi, hladno pivo i rakiju, sedimo još malo i krećemo na spavanje.
Nastavak sledi...