Od 12. avgusta smo na novoj marini Gradska u Višnjici. Oduševljena sam svime...prvo ljudima...prvi put da u nekoj marini na Dunavu pri pristajanju neko pridje da ti pridrži konopac (ta kultura je izgleda primenjiva samo na moru)
gospodin Neša i Marko HVALA IM! To što je voda i struja ispod nosa da ne kažem na kljunu plovila je OK ali meni i nije tako važno, voda da, ja od plovila ne očekujem da bude vikendica na vodi, cena je pristojna, a predusretljivost i inteligentni i humani predlozi od gospodina Grade su me šokirali u pozitivnom smislu...vidi se da ovim ljudima glava ne služi samo da se češljaju...Za Adom Ciganlijom ću žaliti samo zbog prijatelja koji su tamo ostali Raletom, Dejanom i Mićom...ali vidjaćemo se nevezano za plovidbu...i konačno i najvažnije neću razmišljati dok plovim DA LI ĆU DA UDJEM KAD SE VRATIM ILI NEĆU, DA LI ĆU DA IZADJEM KAD ODLUČIM DA PLOVIM ILI NEĆU to me je do ludila dovodilo na Adi Ciganliji... i zagorčavalo mi život zadnjih četiri godine