Uvek može nešto novo da se doda.
Evo malo teorije o pasivizatorima korozije:
Inhibitori korozije su hemijska jedinjenja koja, dodata tečnostima ili gasovima, smanjuju stepen korozije materijala, najčešće metala ili legura. Efikasnost im zavisi od sastava tečnosti, količine vode i režima protoka. Mehanizam delovanja zasniva se najčešće na pasiviziranju sloja, koji sprečava prodor korzivnih supstanci do metala. Obično su to aditivi dodati u tečnost koja okružuje metalni predmet.
Izbor inhibitora korozije zavisi od prirode materijala koji treba zaštititi, najčešće to je metal, i od korozionog agensa koji treba neutralisati. Od korozionih agenasa najčešći su kiseonik, uglejn dioksid i vodonik sulfid. Kiseonik se najčešće neutrališe redukcijom pomoću amina i hidrazina. Kiseonik se najčešće prevodi u formu vode koja je neškodljiva. Poznati su i drugi inhibitori kiseonika: heksamin, dimetiletanolamin, fenilendiamin i njihovi derivati. Antioksidanti kao što su sulfit i askorbinska kiselina se takodje ponekad koriste. Neki od inhibitora korozije na površini formiraju pasivizirajući sloj postupkom hemisorpcije.
Na izbor utiču i radne temperature.
Inhibitori korozije često se dodaju u premazna sredstva, u boje. Zink fosfat je jedan od pigmenata sa svojstvima protiv korozije. Jedinjenja koja se dobijaju od taninske kiseline ili cinkove soli u obliku organonitrata mogu se mešati sa antikorozionim pigmentima.
Vodonik sulfid najčešće napada i izaziva koroziju čelika i obično se uklanja aminima i vazduhom koji vodonik slufid prevode u formu polisulfida.
Od ove teorije baš i nema neke naročite direktne koristi ali ne može da škodi da se i to zna. Ja i dalje verujem da glava ne boli od viška znanja...
Nikolar, pogledajte šta je napisano u temi na koju vas je Ika uputio i naći ćete nešto što će odgovoriti direktnije na neka od vaših pitanja.