TROVANJA UGLJEN MONOKSIDOM
Prilikom sagorevanja uglja, ćumura i drva stvara se gas ugljen-monoksid. Ako se to sagorevanje vrši bez dovoljne količine kiseonika, stvara se otrovan gas ugljen-monoksid.
Trovanja ovim gasom relativno su dosta česta. Najčešća su slučajna ili profesionalna, a ima ih i namernih i kriminalnih.
Slučajna trovanja ugljen-monoksidom kod nas nastaju obično kada se žar od nedogorelih drva ili uglja unese u sobu u nekom sudu radi zagrevanja prostorije u kojoj se inače ne loži vatra. Trovanje može nastati i kada se zatvaranjem "cuga" spreči dolazak dovoljne količine vazduha u peći, radi sporijeg sagorevanja, ili pre nego što su drva ili ugalj dobro progoreli, ali su ovakva trovanja manje nagla. Trovanje se dešavaju hronično preko zime za vreme loženja peći, kada ne postoji dobro strujanje vazduha u grejanim prostorijama (nedovoljno provetravanje) ili kada se prostorije uopšte ne vetre. Slučajna trovanja ugljen-monoksidom mogu nastati i u prostorijama koje se greju ili se u njima kuva na gasu, Ako se plamen ugasi a dolaženje gasa ne zatvori.
Profesionalno se truju radnici u nekim rudnicima ili pored visokih peći i krečana kada u prostorijama nema dobre i stalne izmene vazduha. (uređaja za provetravanje) ili kada na pećima postoje pukotine.
Trovanja ugljen -monoksidom nastaju zbog toga što se ovaj gas čvrsto vezuje za hemoglobin u krvi i onesposobljava ga za prenošenje kiseonika iz pluća u tkiva, odnosno onemogućuje obavljanje disanja.
Kod prekih trovanja smrt nastaje vrlo brzo. Oštećena osoba se onesvesti čim udahne vazduh sa velikom količinom ovog gasa, nastupe konvulzije i smrt. Ako u vazduhu nema mnogo ugljen-monoksida, trovanje je postepeno i lagano. Oštećena osoba dobija sve jaču glavobolju, praćenu poremećajem vida i zujanjem u ušima, dok ne nastupe nesvest i smrt. Ako je gas prisutan u neznatnoj količini, trovanje se završi glavoboljom, nesvesticama, povraćanjem, paralizama i opštom slabošću, koji postepeno iščeznu kada trovanje prestane.
Otrovani ugljen-monoksidom imaju ružičastu boju kože i usana, koju zadržavaju i posle smrti.