..Pravo do Donjeg Milanovca i Porečke reke.
U Porečkoj reci smo se vezali za jedan mostić u visini sela koji je preko dvadeset metara ulazio u reku.
Zašto to nismo snimili, već samo ove dve slike, ne znam.
Moguće je da je zato što sam planirao da to slikam sutra dan ujutru.
U jednom trenutku smo razmišljali da se spustimo do Golubinja ili čak do Tekije.
Međutim...
Na scenu stupaju naši stari prijatelji iz Zaječara koji su pratili naše napredovanje ka Donjem Milanovcu i najavljuju svoju posetu.
Svi dalji planovi su odbačeni i mi smo se oma dogovorili za susret u novoj marini u Donjem Milanovcu.
A to se i dogodilo u Subotu, 23.06.2011. godine.
Naravno da i to ima svoju priču.
Ovi naši drugari su krenuli ujutru iz Zaječara, natovareni raznom džebanom (pripalo bi vam muka kada bih nabrajao šta su sve doneli), ali kod Rgotske petlje im se pokvari auto. Izbace žene, Jocu (onog brku) i stvari iz kola a Muki (bez brkova) ode nazad, uzme druga kola, pokupi ih i onda dođu u Donji Milanovac koji smo Veca i ja do tada detaljno pročešljali.
Marina u Donjem Milanovcu je još nedovršena. NJenu izgradnju izgleda finansira Mesna Zajednica. Postavljeni su pontoni, priključci za struju i vodu (još nisu povezani), i napravljen je mostić kojim se od obale do pontona dolazi.
Izgleda da kradljovi nisu samo Beogradska priča. Slika tog mostića sve govori.